Izaija
Poglavlje 35
1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka klice stepa, nek' ljiljan procvjeta.
2 Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klice i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni ce vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega.
3 Ukrijepite ruke klonule, ucvrstite koljena klecava!
4 Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!"
5 Sljepacke ce oci progledati, uši ce se gluhih otvoriti,
6 tad ce hromi skakati k'o jelen, njemakov ce jezik klicati. Jer ce u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,
7 sažgana ce zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu caglji izrast ce rogoz i trska.
8 Bit ce ondje cista cesta, a zvat ce se Sveti put: nitko necist njime nece proci, bezumnici njime nece lutati.
9 Ondje nece više biti lÓava, nit' ce onud zvijer prolaziti, vec ce hodit' samo otkupljeni,
10 vracati se otkupljenici Jahvini. Doci ce u Sion klicuc' od radosti, s veseljem vjecnim na celima; pratit ce ih radost i veselje, pobjeci ce bol i jauci.