Izaija

Poglavlje 42

1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
2 On ne vice, on ne diže glasa, niti se cuti može po ulicama.
3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,
4 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.
5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bicima što njome hode.
6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, cvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,
7 da otvoriš oci slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti casti svoje kipovima.
9 Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogadaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.
10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!
11 Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klicu s gorskih vrhova!
12 Nek' daju cast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!
13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junacki na svog neprijatelja.
14 "Šutjeh dugo, gluh se cinjah, svladavah se; sad vicem kao žena kada rada, dašcem i uzdišem.
15 Isušit cu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke cu u stepe pretvoriti i mocvare isušiti.
16 Vodit cu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima cu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To cu uciniti i necu propustiti.
17 Uzmaknut ce u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'"
18 Cujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?
20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi cuo!
21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelica i proslavi Zakon svoj.
22 A narod je ovaj opljackan i oplijenjen, mladici mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!"
23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?
24 Tko je pljackašu izrucio Jakova i otimacima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, cijim putima ne htjedosmo hoditi, ciji Zakon nismo slušali?
25 Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.