Izaija

Poglavlje 44

1 Sad cuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.
2 Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao.
3 Jer na žednu cu zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit cu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.
4 Rast ce kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekucice.
5 Jedan ce reci: 'Ja sam Jahvin', drugi ce se zvati imenom Jakovljevim. Treci ce sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat ce se imenom Izraelovim."
6 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.
7 Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vjecnosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što ce još doci!
8 Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!"
9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste nicemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu.
10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne ocekuje?
11 Gle, svi ce štovatelji likova biti osramoceni, izradivaci njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast ce se i postidjeti odjednom.
12 Kovac ga izraduje na živu ugljevlju, cekicem ga oblikuje, snažnom ga rukom obraduje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.
13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblicje, da stoji u hramu.
14 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo cempres ili hrast koje je za se njegovao medu šumskim drvecem; ili je posadio bor koji raste od kiše.
15 Covjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispece kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nicice, pravi kip i klanja mu se.
16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, pece meso na žeravi, jede pecenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru."
17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nicice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."
18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oci pa ne vide, i srce pa ne shvacaju.
19 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar cu od ostatka naciniti gnusobu? Zar cu se komadu drveta klanjati?"
20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Nece spasti svog života i nikad nece reci: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"
21 Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, necu te zaboraviti!
22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opacine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
23 Klicite, nebesa, jer je Jahve ucinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošcu, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvecem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!
24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i ucvrstio zemlju bez pomoci icije.
25 Ja osujecujem znamenja vraca, i carobnjake u ludake promecem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obracam u bezumlje,
26 ali potvrdujem rijec sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem.
27 Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.'
28 Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on ce sve želje moje ispuniti govoreci Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"