Izaija

Poglavlje 14

1 Da, smilovat ce se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da pocine u svojoj zemlji. Pridružit ce im se došljak i prikljuciti se domu Jakovljevu.
2 Sami ce narodi po njih doci i odvesti ih u njihov kraj, a njih ce Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit ce one koji njih bijahu zarobili i gospodovat ce nad svojim tlaciteljima.
3 U dan kad ti Jahve dade da pocineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,
4 zapjevat ceš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlacenja?
5 Jahve slomi štap zlikovacki i žezlo vladarsko
6 što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progonec' ih nemilice.
7 Pociva, miruje sva zemlja klicuci od radosti.
8 Nad tobom se raduju cempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeci!"
9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doceka kada dodeš. U tvoju cast ono budi sjene, sve zemaljske mogucnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda.
10 Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si slican postao.
11 Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivac.
12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?
13 U svom si srcu govorio: 'Uspet cu se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto cu sebi dici. Na zbornoj cu stolovati gori na krajnom sjeveru.
14 Uzaci cu u visine oblacne, bit cu jednak Višnjemu.'
15 A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!"
16 Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to covjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,
17 koji je u pustinju svijet obracao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuci otpuštao?"
18 Kraljevi naroda svi u casti pocivaju, svaki u svojoj grobnici.
19 A ti si iz groba izbacen kao smece odvratno, pokriven poklanima, macem probodenima, koji su na ploce grobne pobacani k'o strvina zgažena!
20 Neceš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više nece spominjati pleme zlikovacko.
21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!
22 Ustat cu na njih - rijec je Jahve nad Vojskama - i zatrt cu Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijec je Jahvina.
23 Dat cu ga u posjed ježevima i mocvarama. Pomest cu ga metlom zatornom - rijec je Jahve nad Vojskama.
24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit ce se, što naumih, izvršit ce se!
25 Skršit cu Asur u svojoj zemlji, zgazit cu ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih ce spasti, spast ce im s pleca breme njegovo."
26 Takva je odluka stvorena protiv citave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda!
27 A kad Jahve nad Vojskama odluci, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?
28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo:
29 Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer ce iz korijena zmijinjeg izaci ljutica što ce izleci zmaja krilatoga.
30 Ubogi ce pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju pocivati siromasi; gladu cu pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane.
31 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i cete njegove ne napušta nitko!
32 Što ce se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zašticeni siromasi njegova naroda."