Poglavlje 41

1 Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.
2 "Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izrucuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod macem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje.
3 Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne doticu.
4 Tko je to ucinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit cu ovaj isti s posljednjima!"
5 Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršcu krajevi zemaljski, oni se bliže i vec su tu.
6 Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!"
7 Ljevac bodri zlatara, onaj koji gladi cekicem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i cavlima kip ucvršcuje da se ne pomice.
8 Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomce Abrahama, mojega ljubimca!
9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio."
10 Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjednickom desnicom.
11 Gle, postidjet ce se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit ce uništeni i propast ce oni što se s tobom parbiše!
12 Tražit ceš svoje protivnike, ali ih neceš naci. Bit ce uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju.
13 Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: "Ne boj se, ja ti pomažem."
14 Ne boj se, Jakove, crvicu, Izraele, licinko, ja sam pomoc tvoja - rijec je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.
15 Gle, cinim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ceš i satirati brda, u prah ceš pretvoriti bregove.
16 Vijat ceš ih, vjetar ce ih odnijeti, vihor ce ih raspršiti. A ti ceš kliktati u Jahvi, dicit ceš se Svecem Izraelovim.
17 Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žedi. Ja, Jahve, njih cu uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih necu.
18 U goleti bregova otvorit cu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju cu pretvoriti u mocvaru, a u vrela sušnu zemlju.
19 Posadit cu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu cu pošumiti cempresom, brijestom i šimširom zajedno.
20 Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to ucini, Svetac Izraelov stvori sve.
21 "Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predocite dokaze, kaže kralj Jakovljev.
22 Nek' pristupe i nek' nam objave ono što ce se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite što ce biti, da doznamo ono što dolazi.
23 Otkrijte nam što ce se poslije zbiti, i poznat cemo da ste bogovi. Ucinite nešto, dobro ili zlo, da se zacudimo i prepadnemo zajedno.
24 Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere."
25 Podigoh ga sa sjevera da dode, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini loncar gazi.
26 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da cuje rijeci vaše.
27 Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne.
28 Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore.
29 Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.