Izaija

Poglavlje 33

1 Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljackaš nepljackan, kad prestaneš, tebe ce opustošiti, opljackat' te kad prestaneš pljackati.
2 Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.
3 Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci
4 i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj ce navaliti kao jato skakavaca.
5 Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošcu.
6 Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.
7 Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni placu gorko.
8 Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.
9 Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.
10 "Sada cu ustati", veli Jahve, "sada cu se dici, sada uzvisiti.
11 Zaceste sijeno, rodit cete slamu; dah moj proždrijet ce vas kao oganj.
12 Narodi ce biti sažgani u vapno, kao posjeceno trnje što gori u vatri.
13 Cujte, vi koji ste daleko, što sam ucinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"
14 Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko ce od nas opstati pred ognjem zatornim, tko ce od nas opstati pred žarom vjecnim?"
15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne cuje o krvoprolicu, koji zatvara oci da ne vidi zlo:
16 on ce prebivati u visinama, tvrde na stijenama bit ce mu utocište, imat ce dosta kruha i vode ce mu svagda dotjecati.
17 Oci ce ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat ce zemlju nepreglednu.
18 Srce ce ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladice?
19 Neceš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.
20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oci ce ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zašticeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolcici nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.
21 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: nece onud proci nijedna lada s veslima niti ce koji bojni brod projedriti.
22 Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on ce nas spasiti.
23 Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti ce se naplijeniti plijena!
24 I nijedan gradanin nece reci: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja ce se oprostiti.