Postanak

Poglavlje 50

1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
2 Poslije toga Josip naredi lijecnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela.
3 Trebalo je cetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipcani oplakivali.
4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip rece onima u dvoru faraonovu: "Ucinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
5 Moj me otac zakleo govoreci: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda cu se vratiti."
6 Faraon odgovori: "Otidi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."
7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odlicnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
8 sva Josipova obitelj, njegova braca i oceva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
9 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
10 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svecano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je svecano naricanje Egipcana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
12 Jakovljevi sinovi ucine kako im je naredio otac:
13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
14 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braca i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.
15 Kad su Josipova braca vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?"
16 Stoga poruce Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
17 'Ovako recite Josipu: Oprosti braci svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeci Josip brizne u plac.
18 Tada sama njegova braca dodu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"
19 Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!
20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da ucini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu.
21 Zato se ne bojte! Ja cu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijecima.
22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i ocevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.
23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treceg koljena; a radala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.
24 Napokon rece Josip svojoj braci: "Ja cu, evo, naskoro umrijeti. Ali ce se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obecao Abrahamu, Izaku i Jakovu."
25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog ce se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"
26 Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.