Postanak

Poglavlje 47

1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braca stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju."
2 I uzevši petoricu izmedu svoje brace, uvede ih faraonu.
3 Onda faraon zapita njegovu bracu: "Cime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stocari, baš kao što su bili naši preci.
4 Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju."
5 [5a] Faraon rece Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da medu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to cu, rece Josipu: "Buduci da su tvoj otac i tvoja braca došli k tebi,
6 [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju bracu u najboljem kraju."
7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.
8 A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"
9 Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalackog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca."
10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju bracu davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.
12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju bracu i svu ocevu obitelj sve do najmanjega.
13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuci ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
14 Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.
15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipcani dodu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim ocima? Novca više nema."
16 Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa cu vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo."
17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
18 Kad je ona godina prošla, dodu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su vec ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.
19 Zašto da uništimo na tvoje oci i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako cemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!"
20 Tako Josip stece faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipcanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo,
21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
22 Jedino nije preuzeo svecenickih imanja, jer je faraon davao svecenicima odredeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
23 Onda Josip rece svijetu: "Buduci da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu cete davati jednu petinu, dok ce cetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci."
25 Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi."
26 Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svecenicka imanja nisu prešla faraonu.
27 Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži.
28 U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto cetrdeset i sedam godina.
29 A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu rece: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!
30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Ucinit cu kako si rekao", odgovori.
31 "Zakuni mi se!" - rece. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.