Postanak

Poglavlje 24

1 Abraham bijaše vec ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.
2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuci, pod cijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno
3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neceš nabaviti za ženu ni jednu od kceri Kanaanaca, medu kojima boravim,
4 nego ceš otici u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku."
5 A sluga mu rece: "A što ako žena ne htjedne za mnom ici u ovu zemlju? Hocu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?"
6 Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!
7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuce moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obecao: 'Tvome cu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom ce poslati svog andela, i odande ceš ti dovesti ženu mome sinu.
8 A ako žena ne bude htjela za tobom poci, ti ceš biti osloboden od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"
9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.
11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše vecer, kad žene izlaze da crpu vodu.
12 Onda rece: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, izidi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
13 Evo me kraj studenca, a kceri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
14 pa neka djevojka kojoj ja recem: 'Molim te, spusti svoj vrc da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve cu ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako cu saznati da si iskazao milost mome gospodaru."
15 Tek što on izrece svoje, gle, dode Rebeka, kci Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dode ona s krcagom na ramenu.
16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Side ona k vrelu, napuni krcag i eto je opet gore.
17 Sluga joj potrca u susret i rece: "Daj mi malo vode iz svog vrca!"
18 "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krcag na ruku i dade mu piti.
19 Kad je njega napojila, rece: "Nalit cu i tvojim devama da se napoje."
20 Izlivši brzo krcag u korito, otrca natrag zdencu da ponovo zahvaca, i tako nali svim njegovim devama.
21 Covjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.
22 Kad su deve prestale piti, covjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.
23 Zatim rece: "Kaži mi cija si kci. Ima li u kuci tvoga oca mjesta za nas da prenocimo?"
24 Ona mu odgovori: "Ja sam kci Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."
25 Još mu doda: "Ima slame i p§ice kod nas u obilju, a i mjesta za prenocište."
26 Covjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi
27 i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kucu brata moga gospodara."
28 Djevojka otrca i sve ovo ispripovjedi u kuci svoje majke.
29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k covjeku kod studenca.
30 Cim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te cuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je covjek govorio", on pode onome koji je još stajao kod deva na studencu.
31 Rece on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kucu i mjesto za deve."
32 Tako covjek ude u kucu. Rastovare deve i dadu im slame i p§ice, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.
33 Ali kad su preda nj stavili hranu, rece: "Necu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu rece: "Onda kazuj!"
34 "Ja sam sluga Abrahamov", poce on.
35 "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.
36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.
37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,
38 nego otidi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nadeš ženu mome sinu.'
39 A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pode?'
40 On mi odgovori: 'Jahve, pred cijim sam licem hodio, poslat ce s tobom svog andela i tvoje ce putovanje dovesti k cilju, a ti ceš naci ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
41 Jedino ceš ovako biti osloboden moje zakletve: ako dodeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboden.'
42 Danas dodoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,
43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dode vodu crpsti i ja joj recem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrca! -
44 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim cu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'
45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrcem na ramenu; side k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!'
46 Ona brzo spusti vrc i odvrati: 'Pij! A napojit cu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.
47 Pitao sam je: 'Cija si kci?' Odgovorila je: 'Kci sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.
48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kcer brata moga gospodara njegovu sinu.
49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo."
50 Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reci ni da ni ne.
51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."
52 Kad Abrahamov sluga cu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.
53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noc. Kad su ujutro ustali, on rece: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!"
55 A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga podi!"
56 On im rece: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"
57 Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!"
58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoceš li poci s ovim covjekom?" Ona odgovori: "Hocu."
59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisucama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"
61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te podoše za covjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.
63 U predvecerje izide Izak da se poljem prošeta; diže oci i ugleda deve gdje dolaze.
64 Kad Rebeka, podigavši svoje oci, opazi Izaka, sjaha s deve
65 pa zapita slugu: "Tko je onaj covjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.
66 Sluga isprica Izaku sve što je ucinio.
67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.