Postanak

Poglavlje 18

1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.
2 Podigavši oci, opazi tri covjeka gdje stoje nedaleko od njega. Cim ih spazi, potrca s ulaza šatora njima u susret. Pade nicice na zemlju
3 pa rece: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim ocima, nemoj mimoici svoga sluge!
4 Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpocinite.
5 Donijet cu kruha da se okrijepite prije nego podete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, ucini kako si rekao!"
6 Abraham se požuri u šator k Sari pa joj rece: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!"
7 Zatim Abraham otrca govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
8 Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
9 "Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori.
10 Onda on rece: "Vratit cu se k tebi kad istece vrijeme trudnoce; a tvoja žena Sara imat ce sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!"
13 Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako cu rod roditi ja starica?'
14 Zar je Jahvi išta nemoguce? Navratit cu se k tebi kad istece vrijeme trudnoce: Sara ce imati sina."
15 Sara se napravi nevještom govoreci: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on rece: "Jesi, smijala si se!"
16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pode s njima da ih isprati.
17 Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što cu uciniti
18 kad ce od Abrahama nastati velik i brojan narod te ce se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
19 Njega sam izlucio zato da pouci svoju djecu i svoju buducu obitelj kako ce hoditi putem Jahvinim, radeci što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obecao."
20 Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."
22 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.
23 Nato se Abraham primace bliže i rece: "Hoceš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
24 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ceš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
25 Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi produ jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"
26 "Ako nadem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih cu poštedjeti cijelo mjesto."
27 "Ja se, evo, usudujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!
28 Da slucajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Necu ga uništiti ako ih ondje nadem cetrdeset i pet", odgovori.
29 "Ako ih se ondje možda nade samo cetrdeset?" - opet ce Abraham. "Necu to uciniti zbog cetrdesetorice", odgovori.
30 "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nade možda samo trideset?" - opet ce on. "Necu to uciniti", odgovori, "ako ih ondje nadem samo trideset."
31 "Evo se opet usudujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slucajno ondje nade samo dvadeset?" "Necu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice."
32 "Neka se Gospodin ne ljuti", on ce opet, "ako recem još samo jednom: Ako ih je slucajno ondje samo deset?" "Necu ga uništiti zbog njih deset", odgovori.
33 Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.