Postanak

Poglavlje 2

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje ucini. I pocinu u sedmi dan od svega djela koje ucini.
3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan pocinu od svega djela svoga koje ucini.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo covjeka da zemlju obraduje.
6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
7 Jahve, Bog, napravi covjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane covjek živa duša.
8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti covjeka koga je napravio.
9 Tada Jahve, Bog, ucini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u cetiri kraka.
11 Prvom je ime Pišon, a optjece svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjece svu zemlju Kuš.
14 Treca je rijeka Tigris, a tece na istok od Ašura; cetvrta je Eufrat.
15 Jahve, Bog, uzme covjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraduje i cuva.
16 Jahve, Bog, zapovjedi covjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ceš umrijeti!"
18 I rece Jahve, Bog: "Nije dobro da covjek bude sam: nacinit cu mu pomoc kao što je on."
19 Tada Jahve, Bog, nacini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih covjeku da vidi kako ce koju nazvati, pa kako koje stvorenje covjek prozove, da mu tako bude ime.
20 Covjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No covjeku se ne nade pomoc kao što je on.
21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na covjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22 Od rebra što ga je uzeo covjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede covjeku.
23 Nato covjek rece: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od covjeka kad je uzeta!"
24 Stoga ce covjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit ce njih dvoje jedno tijelo.
25 A bijahu oboje goli - covjek i njegova žena - ali ne osjecahu stida.