Postanak

Poglavlje 48

1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima.
2 Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju.
3 Rece Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,
4 a potom mi rece: 'Ucinit cu te rodnim i mnogobrojnim, ucinit cu da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat cu ovu zemlju u posjed zauvijek.'
5 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun!
6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje brace.
7 Kad sam se, naime, vracao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem."
8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"
9 Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", rece.
10 Izraelu oci oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli.
11 Potom Izrael rece Josipu: "Nisam ocekivao da cu još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."
12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primace.
14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mladi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvorodenac.
15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreci: "Bog, cijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,
16 andeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preda Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!"
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se ocima to ucini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.
18 "Ne tako, oce moj," rece Josip svome ocu, "jer ovo je prvorodenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!"
19 Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega ce postati narod i bit ce velik. Ali njegov mladi brat bit ce veci od njega, a njegovo ce potomstvo biti mnoštvo."
20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreci: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog ucini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea.
21 Poslije Izrael rece Josipu: "Ja cu, evo, naskoro umrijeti; no Bog ce biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca.
22 A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braci, što sam ga svojim macem i lukom osvojio od Amorejaca."