Postanak

Poglavlje 44

1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kucanstva: "Napuni vrece ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vrece.
2 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vrece najmladega, zajedno s njegovim novcem za žito." On ucini kako mu je Josip naredio.
3 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.
4 Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip rece upravitelju svoga kucanstva: "Na noge! Podi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvracate zlo za dobro?
5 Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne cita iz njega proricanje? Zlo ste ucinili!'"
6 Stigavši ih, ponovi im te rijeci.
7 Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da ucine takvo što!
8 Cak i novac koji smo našli u svojim vrecama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuce tvoga gospodara!
9 Onaj u koga se od tvojih slugu nade, neka se usmrti, a mi drugi postat cemo robovi tvome gospodaru."
10 "Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak ce samo onaj u koga se ukradeno pronade biti moj rob, a ostali bit cete slobodni."
11 Brže spustiše vrece na zemlju i svaki svoju otvori.
12 On je pretraživao, pocevši s najstarijim i završivši s najmladim. Pehar se nade u Benjaminovoj vreci.
13 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.
14 Kad su Juda i njegova braca ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.
15 Onda im Josip rece: "Kakvo je to djelo što ste ga ucinili? Zar ne znate da se covjek kao što sam ja bavi proricanjem?"
16 Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reci svome gospodaru? Što možemo kazati, cime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar."
17 "Daleko od mene da ucinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit ce moj rob, a vi drugi podite mirno k svome ocu!"
18 Onda mu se Juda primace i rece: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijec ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu.
19 Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?'
20 Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rodena u njegovoj starackoj dobi. Taj je najmladi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.'
21 Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oci?'
22 A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djecak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'
23 Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmladi brat s vama ne dode ovamo, više ne smijete preda me.'
24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeci moga gospodara.
25 Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'
26 Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama pode naš najmladi brat, sici cemo, jer ne smijemo pred onoga covjeka ako ne bude s nama naš najmladi brat.'
27 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina.
28 Jedan je nestao, te sam zakljucio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio.
29 Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreca snade, moju cete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.'
30 Ako sad dodem k tvome sluzi, ocu svome, a mladic - ciji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama,
31 on ce svisnuti kad vidi da djecaka nema s nama; tako ce tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol.
32 Jer tvoj je sluga zajamcio ocu svome za djecaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit cu kriv svome ocu svega vijeka.'
33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djecak neka ide natrag s bracom.
34 Jer, kako mogu k svome ocu ako djecaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."