Postanak

Poglavlje 3

1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona rece ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"
2 Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3 Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
4 Nato ce zmija ženi: "Ne, necete umrijeti!
5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit ce vam se oci, i vi cete biti kao bogovi koji razlucuju dobro i zlo."
6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oci zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
7 Tada se obadvoma otvore oci i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišca i naprave sebi pregace.
8 Uto cuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - covjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, medu stabla u vrtu.
9 Jahve, Bog, zovne covjeka: "Gdje si?" - rece mu.
10 On odgovori: "Cuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
11 Nato mu rece: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
12 Covjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
13 Jahve, Bog, rece ženi: "Što si to ucinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14 Nato Jahve, Bog, rece zmiji: "Kad si to ucinila, prokleta bila medu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ceš i zemlju jesti sveg života svog!
15 Neprijateljstvo ja zamecem izmedu tebe i žene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on ce ti glavu satirati, a ti ceš mu vrebati petu."
16 A ženi rece: "Trudnoci tvojoj muke cu umnožit, u mukama djecu ceš radati. Žudnja ce te mužu tjerati, a on ce gospodariti nad tobom."
17 A covjeku rece: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ceš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18 Radat ce ti trnjem i korovom, a hranit ceš se poljskim raslinjem.
19 U znoju lica svoga kruh svoj ceš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ceš se i vratiti."
20 Svojoj ženi covjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
21 I nacini Jahve, Bog, covjeku i njegovoj ženi odjecu od krzna pa ih odjenu.
22 Zatim rece Bog: "Evo, covjek postade kao jedan od nas - znajuci dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"
23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraduje zemlju iz koje je i uzet.
24 Istjera, dakle, covjeka i nastani ga istocno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mac koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.