Postanak

Poglavlje 41

1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.
2 Iz Nila izide sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.
3 Ali odmah poslije njih iz Nila izide sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.
4 Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.
5 Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.
6 Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istocnjakom opaljenih.
7 Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.
8 Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve carobnjake i sve mudrace egipatske: isprica im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaciti.
9 Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust.
10 Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.
11 Usnusmo san iste noci, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znacenja.
12 Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispricasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaci: kaza svakom znacenje njegova sna.
13 Kako nam ih je protumacio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše."
14 Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.
15 Onda faraon rece Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaciti. Cuo sam o tebi da možeš protumaciti san cim ga cuješ."
16 "Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego ce Bog dati pravi odgovor faraonu."
17 Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.
18 I gle! Iz Nila izide sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.
19 Poslije njih izade drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!
20 I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.
21 Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.
22 Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.
23 Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrcenih, šturih, istocnjakom opaljenih.
24 I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vracarima, ali nema nikoga da mi razjasni."
25 Onda Josip rece faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uciniti.
26 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.
27 Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istocnjakom opaljenih klasova, oznacuje sedam gladnih godina.
28 To je ono što sam vec faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uciniti.
29 Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
30 A poslije njih nastat ce sedam gladnih godina, kada ce se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.
31 Kako glad bude harala zemljom, nece se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja ce doci - jer ce biti vrlo velika.
32 A što se faraonov san ponovio, znaci da se Bog na to zaista odlucio i da ce to uskoro provesti.
33 Zato neka faraon izabere sposobna i mudra covjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.
34 Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji ce kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.
35 Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.
36 Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što ce snaci zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."
37 Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.
38 Zato faraon rece svojim službenicima: "Zar bismo mogli naci drugoga kao što je on, covjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?"
39 A onda faraon rece Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.
40 Ti ceš biti upravitelj moga dvora: sav ce se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja cu biti veci od tebe.
41 Postavljam te, evo," rece faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom."
42 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pecatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjecom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.
43 Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
44 Još faraon rece Josipu: "Premda sam ja faraon, nece nitko dici svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."
45 Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kcer Poti-Fere, svecenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.
46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.
47 Za sedam rodnih godina zemlja je radala u obilju;
48 on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlicite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuci u svakom gradu urod iz okolnih polja.
49 Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.
50 Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kci Poti-Fere, svecenika u Onu.
51 Prvorodencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", rece, "dao te sam zaboravio svoje teškoce i svoj ocinski dom."
52 Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", rece, "ucinio rodnim u zemlji moje nevolje."
53 Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dode kraju,
54 a primace se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.
55 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon rece Egipcanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, cinite!"
56 Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipcane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.
57 Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.