Luka

Poglavlje 8

1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuci i navješcujuci evandelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica
2 i neke žene koje bijahu izlijecene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam davola;
3 zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.
4 Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
5 "Izide sijac sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.
6 Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.
7 Drugo opet pade medu trnje i trnje ga preraste i uguši.
8 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da cuje, neka cuje!"
9 Upitaše ga ucenici kakva bi to bila prispodoba.
10 A on im rece: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuci ne vide i slušajuci ne razumiju."
11 "A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijec Božja.
12 Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi davao i odnosi Rijec iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
13 A na kamenu - to su oni koji kad cuju, s radošcu prime Rijec, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.
14 A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.
15 Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Rijec, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."
16 "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijecnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
17 Ta ništa nije tajno što se nece ocitovati; ništa skriveno što se nece saznati i na vidjelo doci."
18 "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat ce se, a onomu tko nema oduzet ce se i ono što misli da ima."
19 A majka i braca njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.
20 Javiše mu: "Majka tvoja i braca tvoja stoje vani i žele te vidjeti."
21 A on im odgovori: "Majka moja, braca moja - ovi su koji rijec Božju slušaju i vrše."
22 Jednoga dana ude u ladu on i ucenici njegovi. I rece im: "Prijedimo na onu stranu jezera." I otisnuše se.
23 Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.
24 Oni pristupiše i probudiše ga govoreci: "Ucitelju, ucitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.
25 A on ce im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u cudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
26 Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.
27 Cim izide na kopno, eto mu iz grada u susret nekog covjeka koji imaše zloduhe. Vec dugo vremena nije se uopce odijevao niti stanovao u kuci, nego po grobnicama.
28 Kad opazi Isusa, zastenja, pade nicice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muci me!"
29 Jer bijaše zapovjedio necistom duhu da izide iz toga covjeka. Da, dugo ga je vec vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama cuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.
30 Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On rece: "Legija", jer u nj udoše mnogi zlodusi.
31 I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
32 A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti uci u njih. I on im dopusti.
33 Tada zlodusi izidoše iz covjeka i udoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.
34 Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.
35 A ljudi izidoše vidjeti što se dogodilo. Dodoše Isusu i nadoše covjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obucen i zdrave pameti. I prestraše se.
36 A ocevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.
37 I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On ude u ladu i vrati se.
38 A moljaše ga covjek iz koga izidoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreci:
39 "Vrati se kuci i pripovijedaj što ti ucini Bog." On ode razglašujuci po svem gradu što mu ucini Isus.
40 Na povratku Isusa doceka mnoštvo jer su ga svi željno išcekivali.
41 I gle, dode covjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dode u njegovu kucu.
42 Imaše kcer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.
43 A neka žena koja je vec dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na lijecnike i nitko je nije mogao izlijeciti,
44 pride odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.
45 I rece Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar ce: "Ucitelju, mnoštvo te gura i pritišce."
46 A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."
47 A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.
48 A on joj rece: "Kceri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"
49 Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kci, ne muci više Ucitelja."
50 Cuo to Isus pa mu rece: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona ce se spasiti!"
51 Ude u kucu, ali nikomu ne dopusti da s njim ude osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
52 A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im rece: "Ne placite! Nije umrla, nego spava!"
53 No oni mu se podsmjehivahu znajuci da je umrla.
54 On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"
55 I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
56 Njezini se roditelji zacudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.