Luka

Poglavlje 5

1 Dok se jednom oko njega gurao narod da cuje rijec Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.
2 Spazi dvije lade gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.
3 Ude u jednu od tih lada; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lade poucavaše mnoštvo.
4 Kada dovrši pouku, rece Šimunu: "Izvezi na pucinu i bacite mreže za lov."
5 Odgovori Šimun: "Ucitelju, svu smo se noc trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju rijec bacit cu mreže."
6 Uciniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale.
7 Mahnuše drugovima na drugoj ladi da im dodu pomoci. Oni dodoše i napuniše obje lade, umalo im ne potonuše.
8 Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreci: "Idi od mene! Grešan sam covjek, Gospodine!"
9 Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,
10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus rece Šimunu: "Ne boj se! Odsada ceš loviti ljude!"
11 Oni izvukoše lade na kopno, ostaviše sve i podoše za njim.
12 I dok bijaše u jednom gradu, gle covjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne nicice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoceš, možeš me ocistiti."
13 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreci: "Hocu, ocisti se!" I odmah nesta gube s njega.
14 I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeci, nego otidi, pokaži se sveceniku i prinesi za svoje ocišcenje kako propisa Mojsije, njima za svjedocanstvo."
15 Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.
16 A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
17 I jednog je dana on naucavao. A sjedahu ondje farizeji i ucitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeci.
18 I gle, ljudi doniješe na nosiljci covjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.
19 Buduci da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmedu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
20 Vidjevši njihovu vjeru rece on: "Covjece, otpušteni su ti grijesi!"
21 Pismoznanci i farizeji poceše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"
22 Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi?
23 Što je lakše? Reci: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reci: 'Ustani i hodi?'
24 Ali da znate: Vlastan je Sin Covjecji na zemlji otpuštati grijehe!" I rece uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuci!"
25 I on odmah usta pred njima, uze na cemu ležaše i ode kuci slaveci Boga.
26 A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto nevideno!"
27 Nakon toga izide i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I rece mu: "Podi za mnom!"
28 On sve ostavi, usta i pode za njim.
29 I Levi mu u svojoj kuci priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.
30 Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim ucenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?"
31 Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijecnika, nego bolesnima.
32 Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obracenje."
33 A oni mu rekoše: "Ucenici Ivanovi, a tako i farizejski, pocesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."
34 Rece im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zarucnik s njima.
35 Doci ce vec dani: kad im se ugrabi zarucnik, tada ce postiti, u one dane!"
36 A kazivao im je i prispodobu: "Nitko nece otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inace ce i novo rasparati, a starom nece pristajati krpa s novoga."
37 "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inace ce novo vino proderati mješine pa ce se i ono proliti i mješine ce propasti.
38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!"
39 "I nitko pijuc staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"