Luka

Poglavlje 16

1 Govoraše i svojim ucenicima: "Bijaše neki bogat covjek koji je imao upravitelja.
2 Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu rece: 'Što to cujem o tebi? Položi racun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'
3 Nato upravitelj rece u sebi: 'Što da ucinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
4 Znam što cu da me prime u svoje kuce kad budem maknut s uprave.'"
5 "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On rece: 'Sto bata ulja.'
6 A on ce mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.'
7 Zatim rece drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'"
8 "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti."
9 "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vjecne šatore."
10 "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvecem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvecem je nepošten.
11 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li ce vam istinsko povjeriti?
12 I ako u tudem ne bijaste vjerni, tko li ce vam vaše dati?"
13 "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili ce jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili ce uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
14 Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.
15 On im rece: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom."
16 "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješcuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija.
17 Lakše ce nebo i zemlja proci, negoli propasti i jedan potezic Zakona."
18 "Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, cini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, cini preljub."
19 "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
20 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u cirevima pred njegovim vratima
21 i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Cak su i psi dolazili i lizali mu cireve."
22 "Kad umrije siromah, odnesoše ga andeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.
23 Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oci te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara
24 pa zavapi: 'Oce Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoci vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mucim u ovom plamenu.'
25 Rece nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se muciš.
26 K tome izmedu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeci odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"
27 "Nato ce bogataš: 'Molim te onda, oce, pošalji Lazara u kucu oca moga.
28 Imam petero brace pa neka im posvjedoci da i oni ne dodu u ovo mjesto muka.'
29 Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!'
30 A on ce: 'O ne, oce Abrahame! Nego dode li tko od mrtvih k njima, obratit ce se.'
31 Rece mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, nece povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"