Luka

Poglavlje 18

1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
2 "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'
4 No on ne htjede zadugo. Napokon rece u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
5 jer mi udovica ova dodijava, obranit cu je da vjecno ne dolazi muciti me.'"
6 Nato rece Gospodin: "Cujte što govori nepravedni sudac!
7 Nece li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noc vape k njemu sve ako i odgada stvar njihovu?
8 Kažem vam, ustat ce žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Covjecji dode, hoce li naci vjere na zemlji?"
9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, rece zatim ovu prispodobu:
10 "Dva covjeka uzidoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
13 A carinik, stojeci izdaleka, ne usudi se ni ociju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreci: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
14 Kažem vam: ovaj side opravdan kuci svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit ce ponižen; a koji se ponizuje, bit ce uzvišen."
15 A donosili mu i dojencad da ih se dotakne. Vidjevši to, ucenici im branili.
16 A Isus ih dozva i rece: "Pustite djecicu neka dolaze k meni i ne prijecite im jer takvih je kraljevstvo Božje."
17 "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj nece uci."
18 I upita ga neki uglednik: "Ucitelju dobri, što mi je ciniti da baštinim život vjecni?"
19 Rece mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
20 Zapovijedi znaš: Ne cini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoci lažno! Poštuj oca svoga i majku!"
21 A onaj ce: "Sve sam to cuvao od mladosti."
22 Cuvši to, Isus mu rece: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ceš imati blago na nebu. A onda dodi i idi za mnom."
23 Kad je on to cuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
24 Vidjevši ga, rece Isus: "Kako li je teško imucnicima u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
26 Koji su to culi, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"
27 A on ce: "Što je nemoguce ljudima, moguce je Bogu."
28 Nato rece Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i podosmo za tobom."
29 Isus ce im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kucu, ili ženu, ili bracu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
30 a da ne bi primio mnogostruko vec u ovom vremenu, i u buducem vijeku život vjecni."
31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, rece im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Covjecjem ispunit ce se sve što su napisali proroci:
32 doista, bit ce predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
33 i pošto ga izbicuju, ubit ce ga, ali on ce treci dan ustati."
34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im rijeci bijahu skrivene i ne shvacahu što bijaše receno.
35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36 Cuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.
37 Rekoše mu: "Isus Nazarecanin prolazi."
38 Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"
39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jace vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:
41 "Što hoceš da ti ucinim?" A on ce: "Gospodine, da progledam."
42 Isus ce mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."
43 I umah progleda i uputi se za njim slaveci Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.