Luka

Poglavlje 1

1 Kad vec mnogi poduzeše sastaviti izvješce o dogadajima koji se ispuniše medu nama -
2 kako nam to predadoše oni koji od pocetka bijahu ocevici i sluge Rijeci -
3 pošto sam sve, od pocetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
4 da se tako osvjedociš o pouzdanosti svega u cemu si poucen.
5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svecenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kceri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje vec poodmakle dobi.
8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svecenicku službu pred Bogom,
9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom obicaju da ude u Svetište Gospodnje i prinese kad.
10 Za vrijeme kadenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
11 A njemu se ukaza andeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
13 No andeo mu rece: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena ce ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ceš mu ime Ivan.
14 Bit ce ti radost i veselje i rodenje ce njegovo mnoge obradovati.
15 Bit ce doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pica nece piti. Duha Svetoga bit ce pun vec od majcine utrobe.
16 Mnoge ce sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
17 Ici ce pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."
18 Nato Zaharija rece andelu: "Po cemu cu ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."
19 Andeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
20 I evo, buduci da nisi povjerovao mojim rijecima, koje ce se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ceš i neceš moci govoriti do dana dok se to ne zbude."
21 Narod je išcekivao Zahariju i cudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reci pa zakljuciše da je u Svetištu imao videnje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
23 Kad se navršiše dani njegove službe, otide kuci.
24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreci:
25 "Evo, to mi je ucinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu medu ljudima."
26 U šestome mjesecu posla Bog andela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
27 k djevici zarucenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
28 Andeo ude k njoj i rece: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
29 Na tu se rijec ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
30 No andeo joj rece: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
31 Evo, zacet ceš i roditi sina i nadjenut ceš mu ime Isus.
32 On ce biti velik i zvat ce se Sin Svevišnjega. Njemu ce Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
33 i kraljevat ce nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu nece biti kraja."
34 Nato ce Marija andelu: "Kako ce to biti kad ja muža ne poznajem?"
35 Andeo joj odgovori: "Duh Sveti sici ce na te i sila ce te Svevišnjega osjeniti. Zato ce to cedo i biti sveto, Sin Božji.
36 A evo tvoje rodakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zace sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je vec šesti mjesec.
37 Ta Bogu ništa nije nemoguce!"
38 Nato Marija rece: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeci!" I andeo otide od nje.
39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
40 Ude u Zaharijinu kucu i pozdravi Elizabetu.
41 Cim Elizabeta zacu Marijin pozdrav, zaigra joj cedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
42 i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti medu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
43 Ta otkuda meni da mi dode majka Gospodina mojega?
44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti cedo u utrobi.
45 Blažena ti što povjerova da ce se ispuniti što ti je receno od Gospodina!"
46 Tada Marija rece: "Velica duša moja Gospodina,
47 klikce duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad ce me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
49 Jer velika mi djela ucini Svesilni, sveto je ime njegovo!
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeca ocima našim:
55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuci.
57 Elizabeti se medutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
58 Kad su njezini susjedi i rodaci culi da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
59 Osmoga se dana okupe da obrežu djecaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
60 no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat ce se Ivan!"
61 Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."
62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
63 On zaiska plocicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zacude,
64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajuci Boga.
65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti dogadaji.
66 I koji su god culi, razmišljahu o tome pitajuci se: "Što li ce biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
68 "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
70 kao što obeca na usta svetih proroka svojih odvijeka:
71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da ce nam dati
74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
76 A ti, dijete, prorok ceš se Svevišnjega zvati jer ceš ici pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem ce nas pohoditi Mlado sunce s visine
79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."
80 Djecak je medutim rastao i duhom jacao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.