Luka

Poglavlje 11

1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Cim presta, rece mu jedan od ucenika: "Gospodine, nauci nas moliti kao što je i Ivan naucio svoje ucenike."
2 On im rece: "Kad molite, govorite: 'Oce! Sveti se ime tvoje! Dodi kraljevstvo tvoje!
3 Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!
4 I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'"
5 I rece im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pode k njemu o ponoci i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.
6 Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!'
7 A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaduj mi! Vrata su vec zatvorena, a djecica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...'
8 Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat ce i dati mu što god treba zbog njegove bezocnosti."
9 "I ja vama kažem: Ištite i dat ce vam se! Tražite i naci cete! Kucajte i otvorit ce vam se!
10 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit ce se."
11 "A koji je to otac medu vama: kad ga sin zaište ribu, zar ce mu mjesto ribe zmiju dati?
12 Ili kad zaište jaje, zar ce mu dati štipavca?
13 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li ce više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"
14 I istjerivaše davla koji bijaše nijem. Kad izide davao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo.
15 A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici davolskom, izgoni davle!"
16 A drugi su iskušavajuci ga, tražili od njega kakav znak s neba.
17 Ali on, znajuci njihove misli, rece im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet ce i kuca ce na kucu pasti.
18 Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako ce opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim davle.
19 Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim davle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato ce vam oni biti suci.
20 Ali ako ja prstom Božjim izgonim davle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."
21 "Dokle god jaki i naoružani cuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed.
22 Ali ako dode jaci od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."
23 "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."
24 "Kad necisti duh izide iz covjeka, luta bezvodnim mjestima tražeci spokoja. Kad ga ne nade, rekne: 'Vratit cu se u kucu odakle izidoh.'
25 Došavši, nade je pometenu i uredenu.
26 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te udu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu covjeku gore nego na pocetku."
27 Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!"
28 On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju rijec Božju i cuvaju je!"
29 Kad je nagrnulo mnoštvo, poce im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak nece dati doli znak Jonin.
30 Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako ce biti i Sin Covjecji ovomu naraštaju."
31 "Kraljica ce Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla cuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!
32 Ninivljani ce ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"
33 "Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijecnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
34 Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.
35 Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.
36 Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelica tame, bit ce posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."
37 Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On ude i pride k stolu.
38 Vidjevši to, farizej se zacudi što se Isus prije objeda ne opra.
39 A Gospodin mu rece: "Da, vi farizeji cistite vanjštinu caše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti.
40 Bezumnici! Nije li onaj koji nacini vanjštinu nacinio i nutrinu.
41 Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je cisto."
42 "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrca, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo ciniti, a ono ne zanemariti."
43 "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima.
44 Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajuci hode."
45 Nato ce neki zakonoznanac: "Ucitelju, tako govoreci i nas vrijedaš."
46 A on rece: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."
47 "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.
48 Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!
49 Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat cu k njima proroke i apostole. Neke ce poubijati i prognati -
50 da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta,
51 od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmedu žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit ce se od ovoga naraštaja!"
52 "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuc znanja: sami ne udoste, a sprijeciste one koji htjedoše uci."
53 Kad Isus izade odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja
54 vrebajuci na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.