Luka

Poglavlje 14

1 Jedne subote dode on u kucu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.
2 Kad evo: pred njim neki covjek koji je imao vodenu bolest.
3 Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom lijeciti ili nije?"
4 A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izlijeci i otpusti.
5 A njima rece: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, nece li ga brže bolje izvuci i u dan subotni?"
6 I ne mogoše mu na to odgovoriti.
7 Promatrajuci kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
8 "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji casniji od tebe,
9 te ne dode onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ceš, postiden, morati zauzeti posljednje mjesto.
10 Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dode onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit ce ti to tada na cast pred svim sustolnicima,
11 jer - svaki koji se uzvisuje, bit ce ponižen, a koji se ponizuje, bit ce uzvišen."
12 A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireduješ objed ili veceru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni brace, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
13 Nego kad prireduješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
14 Blago tebi jer oni ti nemaju cime uzvratiti. Uzvratit ce ti se doista o uskrsnucu pravednih."
15 Kad je to cuo jedan od sustolnika, rece mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!"
16 A on mu rece: "Covjek neki priredi veliku veceru i pozva mnoge.
17 I posla slugu u vrijeme vecere da rekne uzvanicima: 'Dodite! Vec je pripravljeno!'
18 A oni se odreda poceli ispricavati. Prvi mu rece: 'Njivu sam kupio i valja mi poci pogledati je. Molim te, ispricaj me.'
19 Drugi rece: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispricaj me.'
20 Treci rece: 'Oženio sam se i zato ne mogu doci.'"
21 "Sluga se vrati i javi to domacinu. Tada domacin, gnjevan, rece sluzi: 'Izidi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'
22 I sluga rece: 'Gospodaru, ucinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'
23 Rece gospodar sluzi: 'Izidi na putove i medu ograde i prisili neka udu da mi se napuni kuca.'
24 A kažem vam: nijedan od onih pozvanih nece okusiti moje vecere."
25 S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i rece im:
26 "Dode li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, bracu i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj ucenik!
27 I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj ucenik!"
28 "Tko od vas, nakan graditi kulu, nece prije sjesti i proracunati troškove ima li cime dovršiti:
29 da ga ne bi - pošto vec postavi temelj, a ne mogne dovršiti - poceli ismjehivati svi koji to vide:
30 'Ovaj covjek poce graditi, a ne može dovršiti!'
31 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, nece prije sjesti i promisliti da li s deset tisuca može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuca?
32 Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat ce poslanstvo da zaište mir."
33 "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj ucenik."
34 "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, cime ce se ona zaciniti?
35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da cuje, neka cuje!"