Psalmi

Poglavlje 78

1 Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijecima usta mojih!
2 Otvorit cu svoja usta na pouku, iznijet cu tajne iz vremena davnih.
3 Ono što cusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
4 necemo kriti djeci njihovoj, predat cemo buducem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela cudesna što ih ucini.
5 Svjedocanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
6 da sazna buduci naraštaj, i sinovi koji ce se roditi da djeci svojoj kazuju
7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, vec da vrše zapovijedi njegove,
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leda.
10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
11 Zaboraviše na djela njegova, na cudesa koja im pokaza.
12 Pred njihovim ocima cinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
14 Danju ih vodio oblakom, a svu noc ognjem blistavim.
15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Boga su kušali u srcima svojim ištuc' jela svojoj pohlepnosti.
19 Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Eno, udari u hrid, i voda potece i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"
21 Kad to zacu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoc uzdaše.
23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
24 k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 Covjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
26 Probudi na nebu vjetar istocni i svojom silom južnjak dovede.
27 Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrcu prvake njihove i mladice pobi Izraelove.
32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u cudesna djela njegova.
33 I skonca im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; cesto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošcu.
39 Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraca se više.
40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijedahu Sveca Izraelova
42 ne spominjuc' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni cudesnih djela u polju Soanskom.
44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderacu.
47 Vinograde im tucom udari, a mrazom smokvike njihove.
48 I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih andele nesrece.
50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruci pošasti.
51 Pobi u Egiptu sve prvorodeno, prvence u šatorju Hamovu.
52 I povede narod svoj kao ovce i vodaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
60 I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Narod svoj prepusti macu, raspali se na svoju baštinu.
63 Mladice njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
64 Svecenici njihovi padoše od maca, ne zaplakaše Óudove njihove.
65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vjecitu zadade.
67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 vec odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
69 Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovcjih;
71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
72 I pasao ih je srcem cestitim i brižljivim rukama vodio.