Psalmi

Poglavlje 139

1 Jahve, proniceš me svega i poznaješ,
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti vec misli moje poznaješ.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 Rijec mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve vec znadeš.
5 S leda i s lica ti me obuhvacaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 Znanje to odvec mi je cudesno, previsoko da bih ga dokucio.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noc umjesto svjetla okruži!" -
12 ni tmina tebi nece biti tamna: noc sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majcinu.
14 Hvala ti što sam stvoren tako cudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Oci tvoje vec tada gledahu djela moja, sve vec bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odredeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokucivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dodem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjecnim!