Psalmi
Poglavlje 39
Zborovodi. Jedutunu. Psalam. Davidov. (39:2)1 Odlucio sam: "Cuvat cu put svoj da ne zgriješim jezikom; usta cu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."
2 (39:3) Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorca.
3 (39:4) U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
4 (39:5) "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
5 (39:6) Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki covjek.
6 (39:7) Poput sjene covjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrce, a ne zna tko ce ga pokupiti."
7 (39:8) A sada, cemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
8 (39:9) Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem ludaku!
9 (39:10) Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti ucinio.
10 (39:11) Bic svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
11 (39:12) Ti kaznama popravljaš covjeka i sve mu najdraže kao moljac rastaceš: tek dašak je svaki covjek.
12 (39:13) Cuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
13 (39:14) Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!