Psalmi

Poglavlje 73

1 Kako je dobar Bog cestitima, Bog onima koji su cista srca!
2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,
3 jer zlocincima zavidjeh motreci srecu grešnika.
4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9 Ustima na nebo nasrcu, a jezik se njihov obara na zemlju.
10 Zato moj narod za njima leti i srce obilne vode
11 pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"
12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrcu.
13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud cuvao srce cisto i u nedužnosti prao ruke
14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15 Da sam kazao: "Govorit cu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.
16 Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se ucini mucno u ocima mojim
17 sve dok ne nadoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19 Kako ucas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20 Kao što covjek prezire san kad se probudi, tako ceš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21 Kad mi duša bijaše ojadena, a bubrezi probodeni,
22 bezumnik bijah bez razbora, k'o živince pred tobom.
23 Al' cu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
24 vodit ceš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
27 Doista, propast ce oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat cu sva tvoja djela na vratima Kceri sionske.