Poglavlje 141

Psalam. Davidov.

1 Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
2 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos vecernji!
3 Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno pocinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
5 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešnicko nece mi glavu pomazat'; zloci njihovoj oprijet cu se uvijek svojom molitvom.
6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet ce kako blage bjehu rijeci moje.
7 Kao kad orac ore i para zemlju, tako ce im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
8 U te su, Jahve, uprte oci moje, k tebi se utjecem, ne daj da mi duša propadne!
9 Cuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zlocinaca!
10 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!