Psalmi

Poglavlje 104

1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven velicanstvom i ljepotom,
2 svjetlošcu ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5 Zemlju si stavio na stupove njene: nece se poljuljati u vijeke vjekova,
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeci, da opet ne pokriju zemlju.
10 Izvore svracaš u potoke što žubore medu brdima.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žed gase u njima.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju medu granama.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasicuje plodom tvojih ruku.
14 Ti daješ te nice trava za stoku i bilje na korist covjeku da izvede kruh iz zemlje
15 i vino što razvedruje srce covjecje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce covjeku.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
17 Ondje se ptice gnijezde, u cempresu dom je rodin.
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pecine jazavcu sklonište.
19 Ti si stvorio mjesec da oznacuje vremena i sunce znade kada ima zaci.
20 Kad razastreš tmine i noc se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 Lavici ricu za plijenom i od Boga hranu traže.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
23 Tad covjek izlazi na dnevni posao i na rad do veceri.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro ucinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 I sva ova bica željno cekaju da ih nahraniš na vrijeme.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vracaju.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
33 Pjevat cu Jahvi dokle god živim, svirat cu Bogu svome dokle god me bude.
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja cu se radovati u Jahvi.
35 Nek' zlocinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!