Poglavlje 144

Davidov.

1 Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uci boju a prste ratu.
2 On je ljubav moja i tvrdava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
3 Što je covjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li cedo ljudsko da ga se spominješ?
4 Poput daška je covjek, dani njegovi kao sjena nestaju.
5 Jahve, nagni svoja nebesa i sidi, takni bregove: i zadimit ce se!
6 Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!
7 Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tudinskih:
8 laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
9 Pjevat cu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat cu.
10 Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maca
11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tudinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
12 Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kceri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;
13 da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;
14 ovce naše plodile se na tisuce, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni placa na ulicama našim!
15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!