Psalmi

Poglavlje 105

1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješcujte medu narodima djela njegova!
2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova cudesa!
3 Dicite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
5 Sjetite se cudesa koja ucini, njegovih cuda i sudova usta njegovih!
6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
8 On se uvijek sjeca svojega Saveza, rijeci koju dade tisuci naraštaja:
9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjecni Savez,
11 govoreci: "Tebi cu dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."
12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,
13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
14 ali ne dopusti nikom da ih tlaci, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"
16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.
17 Pred njima covjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.
18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožde mu vrat staviše,
19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga rijec potvrdi.
20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.
21 Za domacina ga stavi kuci svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,
22 da velikaše njegove po volji uci i starce njegove mudrosti da vodi.
23 Tad Izrael u Egipat ude, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
24 Narod svoj umnoži veoma, ucini ga jacim od dušmana.
25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.
26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.
27 Cinjahu medu njima znake njegove i cudesa u Kamovoj zemlji.
28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni rijecima njegovim.
29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.
31 Rece, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
34 Rece, i skakavci dodoše i bezbrojne gusjenice s njima.
35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.
36 Pobi sve prvorodene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.
39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoc sja.
40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.
41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom potece kao rijeka.
42 Tad se sjeti svete rijeci svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,
45 da cuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!