Rimljanima

Poglavlje 9

1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za bracu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obecanja;
5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
6 Ali ne kao da se izjalovila rijec Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjecu od Izraela;
7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku ce ti se nazivati potomstvo;
8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obecanja racunaju se u potomstvo.
9 Evo doista rijeci obecanja: U ovo cu doba doci i Sara ce imati sina.
10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
11 Pa kad još blizanci ne bijahu rodeni niti uciniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - receno joj je: Stariji ce služiti mlademu,
13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
14 Što cemo dakle reci? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
15 Ta Mojsiju veli: Smilovat cu se komu hocu da se smilujem; sažalit cu se nad kim hocu da se sažalim.
16 Nije dakle do onoga koji hoce ni do onoga koji trci, nego do Boga koji se smiluje.
17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moc i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
18 Tako dakle: smiluje se komu hoce, a otvrdnjuje koga hoce.
19 Da, reci ceš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
20 Covjece, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim nacinio?"
21 Ili zar loncar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta nacini posudu sad casnu, sad necasnu.
22 A što ako je Bog, hoteci ocitovati gnjev i obznaniti svoju moc u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrda, koje unaprijed pripravi za slavu,
24 na nama koje pozva ne samo izmedu Židova nego i izmedu pogana?
25 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat cu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
26 Na mjestu gdje im je receno: Vi niste moj narod prozvat ce se sinovi Boga živoga.
27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova ce Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak ce se spasiti;
28 jer rijec ce ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
30 Što cemo dakle reci? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
33 kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, nece se postidjeti.