Rimljanima

Poglavlje 13

1 Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.
2 Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami ce na se navuci osudu.
3 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoceš li se ne bojati vlasti? Dobro cini pa ceš imati pohvalu od nje!
4 Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo ciniš, strahuj! Ne nosi uzalud maca! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo cini.
5 Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.
6 Zato i poreze placate: ta službenici su Božji oni koji se time bave.
7 Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu cast - cast.
8 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
9 Uistinu: Ne cini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj rijeci: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
10 Ljubav bližnjemu zla ne cini. Punina dakle Zakona jest ljubav.
11 To tim više što shvacate ovaj cas: vrijeme je vec da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.
12 Noc poodmace, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.
13 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijancevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svadi i ljubomoru,
14 nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.