Rimljanima

Poglavlje 7

1 Ili zar ne znate, braco - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari covjekom samo za vrijeme njegova života.
2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.
3 Dakle: dok joj muž živi, zvat ce se, ocito, preljubnicom pode li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pode li za drugoga.
4 Tako, braco moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.
5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;
6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.
7 Što cemo dakle reci? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!
8 A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzrocio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.
9 Da, ja sam nekoc živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.
10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.
11 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijedu me zavede, njome me i ubi.
12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom ocituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvecim grešnikom.
14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.
15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne cinim ono što bih htio, nego što mrzim - to cinim.
16 Ako li pak cinim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.
17 Onda to ne cinim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i ciniti dobro.
19 Ta ne cinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to cinim.
20 Ako li pak cinim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio ciniti dobro, namece mi se zlo.
22 Po nutarnjem covjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,
23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja covjek! Tko ce me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?
25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.