Rimljanima

Poglavlje 10

1 Braco! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2 Svjedocim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3 Ne priznajuci, doista, Božje pravednosti i tražeci uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4 Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naci ce život u njoj.
6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reci u srcu svom: Tko ce se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
7 Ili: Tko ce sici u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
8 Nego što veli? Blizu ti je Rijec, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijec vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ceš spašen.
10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, nece se postidjeti.
12 Nema uistinu razlike izmedu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit ce spašen.
14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu culi? Kako pak da cuju bez propovjednika?
15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evandelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17 Dakle: vjera po poruci, a poruka rijecju Kristovom.
18 Nego pitam: Zar nisu culi? Dapace! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeci njihove sve do nakraj svijeta.
19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja cu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit cu vas glupim nekim narodom.
20 Izaija pak hrabro veli: Nadoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.