Rimljanima

Poglavlje 11

1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.
2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:
3 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
4 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuca ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.
5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.
6 Ako pak po milosti, nije po djelima; inace milost nije više milost!
7 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,
8 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oci da ne vide, uši da ne cuju sve do dana današnjega.
9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i placom.
10 Nek im potamne oci da ne vide i leda im zauvijek pogni!
11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.
12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li ce više to biti njihov puni broj?
13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam
14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.
15 Jer ako je njihovo odbacenje izmirenje svijeta, što li ce biti njihovo prihvacanje ako ne oživljenje od mrtvih?
16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.
17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajednicar korijena, socnosti masline,
18 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoceš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.
19 Reci ceš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.
20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!
21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe nece poštedjeti.
22 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inace ceš i ti biti odsjecen.
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit ce pricijepljeni; ta mocan je Bog da ih opet pricijepi.
24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjecen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li ce lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
25 Jer ne bih htio, braco, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomicno je otvrdnuce zadesilo Izraela dok punina pogana ne ude.
26 I tako ce se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doci ce sa Siona Otkupitelj, odvratit ce bezbožnost od Jakova.
27 I to ce biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
28 U pogledu evandelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
30 Doista, kao što vi nekoc bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrde
31 tako i oni sada po milosrdu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrde.
32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokucivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
35 Ili: tko ga darom pretece da bi mu se uzvratiti moralo?
36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.