Rimljanima

Poglavlje 2

1 Zato nemaš isprike, covjece koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuduješ: ta to isto ciniš ti što sudiš.
2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što cine.
3 Misliš li da ceš izbjeci sudu Božjemu, ti covjece što sudiš one koji takvo što cine, a sam to isto ciniš?
4 Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvacajuci da te dobrota Božja k obracenju privodi?
5 Tvrdokornošcu svojom i srcem koje nece obracenja zgrceš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
6 koji ce uzvratiti svakom po djelima:
7 onima koji postojanošcu u dobrim djelima ištu slavu, cast i neraspadljivost - život vjecni;
8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!
9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu covjecju koja cini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
10 a slava, cast i mir svakomu koji cini dobro, Židovu najprije, pa Grku!
11 Ta u Boga nema pristranosti.
12 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona ce i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu ce biti sudeni.
13 Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji ce Zakona biti opravdani.
14 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajuci Zakona, oni su sami sebi Zakon:
15 pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoci i njihova savjest, a i prosudivanja kojima se medu sobom optužuju ili brane.
16 To ce se ocitovati na Dan u koji ce, po mojem evandelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
17 Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno pocivaš na Zakonu i diciš se Bogom,
18 koji poznaješ Volju i iz Zakona poucen razlucuješ što je bolje
19 te si uvjeren da si voda slijepih, svjetlo onih u tami,
20 odgojitelj nerazumnih, ucitelj nejacadi jer u Zakonu imaš olicenje znanja i istine;
21 ti, dakle, koji drugoga uciš, sam sebe ne uciš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!
22 Ti koji zabranjuješ preljub, preljub pocinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljackaš hramove!
23 Ti koji se Zakonom diciš, kršenjem toga Zakona Boga obešcašcuješ!
24 Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli medu narodima.
25 Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.
26 Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, nece li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
27 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit ce tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.
28 Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,
29 na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.