Rimljanima

Poglavlje 14

1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.
2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrce.
3 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.
4 Tko si ti da sudiš tudega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat ce jer mocan je Gospodin da ga podrži.
5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.
6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.
7 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.
8 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.
9 Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
10 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi cemo stati pred sudište Božje.
11 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut ce se preda mnom svako koljeno i svaki ce jezik priznati Boga.
12 Svaki ce dakle od nas za sebe Bogu dati racun.
13 Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.
14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije necisto. Samo je onomu necisto tko to smatra necistim.
15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošcen, vec nisi na putu ljubavi. Ne upropašcuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!
16 Nemojte da se pogrduje vaše dobro!
17 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili pice, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
18 Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.
19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgradivanje!
20 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, cisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.
21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotice.
22 Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuduje u onom na što se odlucuje!
23 Jede li tko dvoumeci, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.