Ezekiel

Poglavlje 8

1 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjedah u svojoj kuci, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.
2 Pogledah, i gle: tu kao neki covjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine.
3 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izmedu zemlje i neba i ponese me u božanskome videnju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.
4 I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.
5 I rece mi: "Sine covjecji, podigni oci prema sjeveru!" I podigoh oci prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.
6 I rece mi: "Sine covjecji, vidiš li što oni ovdje cine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje cini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ceš i gorih gnusoba!"
7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.
8 I rece mi: "Sine covjecji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz!
9 I rece mi: "Udi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje cine!"
10 Udoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo.
11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i medu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga.
12 I rece mi: "Sine covjecji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!"
13 I rece mi još: "A vidjet ceš i gorih gnusoba što se ovdje cine!"
14 I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjedahu žene i oplakivahu Tamuza.
15 I rece mi: "Vidiš li, sine covjecji? A vidjet ceš i gorih gnusoba od ovih!"
16 I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmedu trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih ledima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.
17 I rece mi: "Vidiš li to, sine covjecji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje cine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu?
18 Zato cu i ja sada postupiti s njima jarosno i oci se moje više nece sažaliti i necu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, necu ih uslišiti."