Ezekiel

Poglavlje 31

1 Jedanaeste godine, trecega mjeseca, prvoga dana, dode mi rijec Jahvina:
2 "Sine covjecji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga naliciš velicinom svojom?
3 Usporedit cu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišca i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.
4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drvecu poljskom.
5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drvece. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše;
6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjedahu.
7 Lijep on bijaše velicinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše!
8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni cempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.
9 Ukrasih ga mnoštvom grana, i zavidaše mu sve edensko drvece u vrtu Božjem.'
10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,
11 predadoh ga u ruke najmocnijemu od svih naroda da ucini s njime po zloci njegovoj, i odbacih ga.
12 Tudinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!
13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Medu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!
14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj medu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baceni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!'
15 Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on side u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drvece zbog njega osuši!
16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu sidoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drvece edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.
17 I ono, mišica njegova, i oni medu narodima koji u hladu njegovu sjedahu, sidoše s njim u Podzemlje, k onima što macem bijahu probodeni.
18 Na koga, dakle, medu drvecem edenskim, naliciš svojom moci, slavom i velicinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš medu onima što macem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - rijec je Jahve Gospoda."