Ezekiel

Poglavlje 1

1 Godine tridesete, cetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah medu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska videnja.
2 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima -
3 rijec Jahvina dode Ezekielu, sinu Buzijevu, sveceniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteci oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.
5 Usred toga nešto kao cetiri bica, oblicjem slicna covjeku;
6 svako od njih sa cetiri obraza, u svakoga cetiri krila.
7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.
8 Ispod krila imahu na sve cetiri strane ruke covjecje. I svako od njih cetvero imaše svoj obraz i svoja krila.
9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduci, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
10 I u sva cetiri bijaše lice covjecje; u sva cetiri zdesna lice lavlje; u sva cetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva cetiri.
11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.
12 I svako idaše samo naprijed. A idahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se iduci.
13 A posred tih bica vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruce zublje koje se medu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.
14 Bica trcahu i opet se vracahu poput munje.
15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od cetiri bica po jedan tocak.
16 Tockovi bijahu slicni krizolitu, sva cetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan tocak u drugome.
17 U kretanju mogli su ici u sva cetiri smjera a nisu se morali okretati.
18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune ociju.
19 Kad bi bica krenula, krenuli bi s njima i tockovi; kad bi se bica sa tla podigla, i tockovi se podizahu.
20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i tockovi podizali, jer duh bica bijaše u tockovima.
21 Pa kad su bica krenula, i tockovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i tockovi; kad se ona sa tla dizahu, i tockovi se s njima podizahu, jer duh bica bijaše u tockovima.
22 Nad glavama bica bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.
23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
24 Cuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bica zaustavila, spustila bi krila.
25 Sa svoda nad njihovim glavama cula se grmljavina.
26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki covjek.
27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.
28 Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nicice i cuh glas koji mi govoraše.