Ezekiel

Poglavlje 20

1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dodoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me.
2 I dode mi rijec Jahvina: "Sine covjecji! Govori starješinama Izraelovim!
3 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, necete me pitati!' - rijec je Jahve Gospoda.
4 Hoceš li im suditi, hoceš li suditi, sine covjecji? Pokaži im gadosti otaca njihovih.
5 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš!
6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da cu ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom tece med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu.
7 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oci privlace i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!'
8 Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oci zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlucih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj.
9 Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oci naroda medu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da cu ih izvesti -
10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;
11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio;
12 dadoh im i svoje subote, kao znak izmedu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvecujem.
13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlucih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.
14 Ali ni toga ne ucinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naocigled izvedoh.
15 Ali im se zakleh u pustinji da ih necu uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom tece med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu,
16 jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im idaše za njihovim kumirima.
17 Oci se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih,
18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne cuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!
19 Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, cuvajte i vršite moje zakone
20 i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmedu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!'
21 Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu cuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlucih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji.
22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naocigled izvedoh.
23 No zakleh se u pustinji da cu ih raspršiti medu narode i rasijati po zemljama,
24 jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oci upirahu u kumire svojih otaca.
25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrcuju:
26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeci kroz oganj svoju prvorodencad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve.
27 Sine covjecji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše!
28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.
29 Upitah ih: što li znaci ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega.
30 Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?
31 Kaljate se prinoseci im darove, provodeci kroz oganj svoje sinove u cast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rijec je Jahve Gospoda - necete me za savjet pitati!
32 I nece se zbiti o cemu sanjate kad govorite: 'Bit cemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drvecu i kamenju.'
33 Života mi moga - rijec je Jahve Gospoda - vladat cu vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti.
34 Izvest cu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!
35 Odvest cu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!
36 Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama cu suditi - rijec je Jahve Gospoda!
37 Provest cu vas ispod štapa svojega, podvrci vas brojenju:
38 razlucit cu izmedu vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest cu ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad uci nece! I znat cete da sam ja Jahve!'
39 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom cete, kunem vas se, poslušati i necete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:
40 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijec je Jahve Gospoda - služit ce mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje ce mi oni omiljeti i ondje cu iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama.
41 Omiljet cete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama cu ocitovati svetost svoju naocigled svih naroda.
42 Tada cete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati ocevima vašim.
43 Ondje cete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami cete sebi omrznuti zbog nedjela što ih pociniste.
44 I tada cete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloci vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"
45 (21:1) I dode mi rijec Jahvina:
46 (21:2) "Sine covjecji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom.
47 (21:3) Reci šumi negepskoj: 'Poslušaj rijec Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit cu usred tebe oganj i on ce proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj nece utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga.
48 (21:4) I svi ce vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i nece se ugasiti.'"
49 (21:5) Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tÓa oni ce za mene reci: 'Evo opet pricalice s pricama!'"