Ezekiel

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48

Poglavlje 26

1 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, dode mi rijec Jahvina:
2 "Sine covjecji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit cu se: on je opustošen' -
3 stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, dici cu na te silne narode, kao što more valove diže!
4 Porušit ce zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja cu mu i prašinu pomesti, nacinit' od njega pecinu golu!
5 Bit ce sušilište mreža. Jer ja rekoh! - rijec je Jahve Gospoda. I narodima plijen ce postati.
6 A sve kceri njegove od maca ce pasti u polju! Znat ce da sam ja Jahve!'
7 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest cu na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, cetama i mnoštvom naroda!
8 Kceri ce tvoje u polju macem posjeci! Protiv tebe dici ce kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podic' protiv tebe štitove.
9 Na zidove ce tvoje upraviti zidodere i tvoje ce kule kukama oborit'!
10 Od nebrojenih konja njegovih svega ce te prašina prekriti, a od štropota konjanika i tockova i bojnih kola njihovih zadrhtat ce zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen.
11 Kopitima svojih konja zgazit ce ti sve ulice; narod tvoj macem ce pobiti i srušiti stupovlje tvoje.
12 Poplijenit ce bogatstvo tvoje, tvoje ce razgrabiti blago! Razorit ce tvoje zidine i kuce tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more ce pobacati!
13 A ja cu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više nece cuti!
14 Pretvorit cu te u pecinu golu, postat ceš sušilište mrežÄa. Više se nikad neceš podici, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijec je Jahve Gospoda."
15 Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A nece li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci?
16 I nece li tada svi morski knezovi sici s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršcuci bez prestanka, užasnuti tvojim udesom?
17 A zatim ce nad tobom zakukati i reci ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako mocan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?
18 Sada na dan pada tvojega otoci ce zadrhtati, otoci u moru prestravit ce se zbog propasti tvoje!'
19 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju,
20 spustit cu te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit cu te u najdublje zemljine predjele, u vjecnu samocu, s onima što u grob sidoše, da se više ne vratiš u zemlju živih.
21 Pretvorit cu te u užas i više te nece biti. Tražit ce te, ali te više nikad nece naci!' - rijec je Jahve Gospoda."