Ezekiel

Poglavlje 22

1 I dode mi rijec Jahvina:
2 "Sine covjecji, hoceš li suditi, hoceš li suditi gradu krvnickom? Pokaži mu sve gnusobe njegove!
3 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu cas tvoj:
4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato cu te sada uciniti sramotom medu narodima, ruglom po svim zemljama.
5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat ce se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!'
6 Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju.
7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlace, sirocad i udovice u tebi zlostavljaju!
8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ.
9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe cine sramote.
10 U tebi se raskriva sramota oceva, u tebi siluju žene dok su neciste.
11 Jedan cini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treci u tebi siluje sestru, kcerku oca svoga.
12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - rijec je Jahve Gospoda.
13 Zato, evo, ja rukama plješcem nad plijenom što ga ti napljacka i nad krvlju što se lije u tebi.
14 Jer, hoce li srce tvoje izdržati i hoce li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i ucinit cu!
15 Zato cu te raspršiti medu narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu necistocu!
16 I bit ceš opet moja baština naocigled naroda. I znat ceš da sam ja Jahve!'"
17 Dode mi rijec Jahvina:
18 "Sine covjecji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peci - svi su oni troska!
19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit cu vas, evo, u Jeruzalemu.
20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peci te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako cu i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti.
21 Jest, skupit cu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite.
22 Kao što se srebro u peci topi, tako cete se i vi u njemu rastopiti. I znat cete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'"
23 Dode mi rijec Jahvina:
24 "Sine covjecji, reci još: 'Ti si zemlja još neocišcena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga!
25 Knezovi njezini, poput lavova što ricu i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeci udovice usred nje.
26 Svecenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujuci sveto od nesvetoga, ne uceci se luciti necisto od cistoga. Zanemarili su subote moje, bez casti sam u njihovoj sredini.
27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašcuju ljude, lakomi na dobitak.
28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim videnjima i lažnim proricanjima zboreci: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne rece.
29 Imucnici pak cine svakojaka nasilja i otimacine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlace.
30 Tražio sam medu njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nadoh nikoga.
31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - rijec je Jahve Gospoda."