Tužaljke

Poglavlje 5

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tudincima.
3 Sirocad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4 Vodu što pijemo placamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9 Kruh svoj donosimo izlažuci život macu u pustinji.
10 Koža nam gori kao pec užarena, ognjicom od plamena gladi.
11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staracka nisu poštivali.
13 Mladici su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14 Starci su ostavili vrata, mladici više ne sviraju na lirama.
15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oci se zastiru:
18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit cemo se, obnovi dane naše kao što nekoc bijahu.
22 Il' nas hoceš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?