Tužaljke

Poglavlje 2

1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kcer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega!
2 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrdave kceri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove.
3 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuce svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire.
4 Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajuci sve što mu drago bijaše. Na šator Kceri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni.
5 K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kceri Judinoj uzdisaje i jecaje.
6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svecenika.
7 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bucili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji.
8 Jahve naumi razvaliti zidove Kceri sionske. Nape uže mjernicko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predzide, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno.
9 Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su medu pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze videnja Jahvina.
10 Starješine Kceri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.
11 Išcilješe mi oci od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kceri naroda mojega, jer djeca i dojencad umiru po trgovima Grada.
12 Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih.
13 S cime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kceri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kceri sionska? Jer kao more tvoja je nesreca neizmjerna. Tko ce te iscijeliti?
14 Videnja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim.
15 Nad tobom plješcu rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kceri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?"
16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrgucu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim ceznusmo, doživjesmo, vidjesmo!"
17 Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rijec koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže.
18 U sav glas vici Gospodu, jecaj, Kceri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i nocu. Ne daj pocinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori.
19 Ustani, vici nocu za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejacad koja od glada obamire po uglovima ulica.
20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to ucinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u narucju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svecenici i proroci?
21 U ulicnoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladici od maca padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice.
22 Ti si, kao na dan svecani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.