Tužaljke

Poglavlje 1

1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoc naroda puna; postade kao udovica, nekoc velika medu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.
2 Noci provodi gorko placuci, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji.
3 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi medu poganima, ne nalazi pocinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima.
4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svecenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorcine.
5 Tlacitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlaciteljem.
6 Povukla se od Kceri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemocni vrludaju ispred gonica.
7 Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoci ne pruži. Tlacitelji ga gledahu smijuci se njegovoj propasti.
8 Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao necistoca ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo place i natrag se okrece.
9 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga ceka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje."
10 Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor.
11 Sav narod njegov jeca, tražeci kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.
12 Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoden, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga!
13 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena.
14 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti.
15 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kcerku Judinu.
16 Zato moram plakati, oci mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odvec silan bijaše neprijatelj.
17 Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlacitelje; i tako Jeruzalem postade medu njima strašilo.
18 Jahve, on je pravedan; jer rijeci se njegovoj protivih. Oh, cujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladici, svi odoše u izgnanstvo!
19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji svecenici i starješine pogiboše u gradu tražeci hrane da bi ponovo živnuli.
20 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grci jer bijah opako prkosan! Vani mac pokosi moje sinove, a unutra - smrt.
21 Cuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji cuju za moju nesrecu i likuju što si to ucinio! Daj da dode dan što si ga objavio, da njima bude kao meni.
22 Neka se pokaže sva njina zloca pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje.