Tužaljke

Poglavlje 4

1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.
2 Sinovi sionski, nekoc cijenjeni kao najcišce zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku loncarevih!
3 Cak i šakali pružaju dojke i doje mladuncad, ali kceri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.
4 Jezik dojenceta za nepce se lijepi od žedi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži.
5 Oni što se nekoc sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoc nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu.
6 Veci bijaše zlocin Kceri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a nicija se ruka ne diže na nju.
7 Njeni mladici bijahu nekoc cišci od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.
8 Sad im je obraz crnji od cade, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.
9 Kako su sretni oni što ih mac probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
10 Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kceri naroda moga.
11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.
12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da ce ugnjetac i neprijatelj uci na vrata jeruzalemska -
13 zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svecenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa!
14 K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjece njihove.
15 "Natrag, necisti!" - vicu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati.
16 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svecenikÄa, ne sažaljuju staraca.
17 Vec nam oci išcilješe išcekujuci pomoc, ali uzalud; s kula naših zurec' u daljinu ocekivasmo narod koji nas ne može spasiti.
18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.
19 Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji docekivahu u zasjedi.
20 Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet cemo medu narodima."
21 Raduj se i veseli se, Kceri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doci ce i do tebe caša, opit ceš se i razgoliti.
22 Tvoj grijeh je iskupljen, Kceri sionska, nece te više u izgnanstvo voditi. Kaznit ce opacinu tvoju, Kceri edomska, razotkriti grijehe tvoje.