Tužaljke

Poglavlje 3

1 Ja sam covjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 Nacinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vjeciti.
7 Zazidao me, i ja ne mogu izaci, otežao je moje okove.
8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrcio je putove moje.
10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 U bespuca me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 Napinjao je luk svoj i gadao me kao metu za svoje strelice.
13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 Gorcinom me hranio, pelinom me napajao.
16 Puštao me da zube kršim kamen grizuci, zakapao me u pepeo.
17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreca!
18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrde njegovo nije presušilo.
23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 Dobro je u miru cekati spasenje Jahvino!
27 Dobro je covjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 Neka sjedi u samoci i šuti, jer mu On to nametnu;
29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove covjeka.
34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 kad se izvrce pravica covjeku pred licem Svevišnjeg,
36 kad se krivica nanosi covjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 Nacinio si od nas smece i odmet medu narodima.
46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 Potoci suza teku iz ociju mojih zbog propasti Kceri naroda mojega.
49 Moje oci liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 Moje mi oko bol zadaje zbog kceri svih mojega grada.
52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 Voda mi dode preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 Ti ocu moj glas: "Ne zacepljuj uši svoje na vapaje moje."
57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 Ti, Jahve, vidje kako me tlace, dosudi mi pravdu.
60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 Cuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 Ucini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!