1 Kraljevima

Poglavlje 22

1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmedu Aramejaca i Izraela.
2 Trece godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.
3 Kralj Izraela rece svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."
4 Zatim rece Jošafatu: "Hoceš li poci sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji."
5 Tada Jošafat rece kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom."
6 Tada kralj izraelski sakupi oko cetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer ce ga Jahve predati kralju u ruke."
7 Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?"
8 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan covjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat rece: "Neka kralj ne govori tako!"
9 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i rece mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja."
10 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svecanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.
11 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i rece: "Ovako govori Jahve: 'Njima ceš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'."
12 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreci: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ceš: Jahve ce ga predati kralju u ruke."
13 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja rece mu: "Eno, svi proroci složno proricu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!"
14 Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit cu ono što mi Jahve kaže!"
15 Kad dode pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da podem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Podi! Uspjet ceš: Jahve ce ga dati u ruke kraljeve."
16 Ali mu kralj rece: "Koliko cu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?"
17 Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuci vrate.'"
18 Tada izraelski kralj rece Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi nece proreci dobro nego zlo!"
19 A Mihej rece: "Zato cuj rijec Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.
20 Jahve upita: 'Tko ce zavesti Ahaba da otide i padne u Ramot Gileadu?' Jedan rece ovo, drugi ono.
21 Tada ude jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja cu ga', rece, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?'
22 On odgovori: 'Izaci cu i bit cu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve rece: 'Ti ceš ga zavesti. I uspjet ceš. Idi i ucini tako!'
23 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješcuje zlo."
24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuci: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"
25 Mihej odgovori: "Vidjet ceš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ."
26 Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljevicu Joašu.
27 Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"
28 Mihej rece: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Cujte, svi puci!"
29 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.
30 Izraelski kralj rece Jošafatu: "Ja cu se preobuci i onda uci u boj, ali ti ostani u svojoj odjeci!" Izraelski se kralj preobuce i pode u boj.
31 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"
32 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.
33 A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.
34 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmedu nabora pojasa i oklopa. Kralj rece vozacu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro."
35 Boj je onoga dana bio sve žešci, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navecer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.
36 O zalasku suncevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!
37 Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.
38 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeci koju je rekao Jahve.
39 Ostala povijest Ahabova, sve što je ucinio, o kuci od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
40 Ahab je pocinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.
41 Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje cetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.
42 Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kci Šilhijeva.
43 Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrecuci s njega, nego cineci što je pravo u ocima Jahvinim. (22:44) Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kadenice na uzvišicama. (22:44) Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kadenice na uzvišicama.
44 (22:45) Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.
45 (22:46) Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
46 (22:47) Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.
47 (22:48) Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.
48 (22:49) Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.
49 (22:50) Tada Ahazja, sin Ahabov, rece Jošafatu: "Neka moje sluge podu s tvojim slugama na ladama." Ali Jošafat to ne prihvati.
50 (22:51) Jošafat pocinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.
51 (22:52) Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.
52 (22:53) On je cinio što je zlo u ocima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.
53 (22:54) Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je cinio njegov otac.