1 Kraljevima

Poglavlje 2

1 Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:
2 "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se covjekom!
3 Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;
4 da bi Jahve ispunio svoje obecanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeci preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek ce jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'
5 I sam znaš što mi je ucinio Joab, sin Sarvijin, kako je ucinio obojici vojskovoda Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obucu na nogama svojim.
6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno pocine u Podzemlju.
7 A sinovima Barzilaja Gileadanina vrati ljubav: neka budu medu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.
8 Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Necu te pogubiti macem.'
9 Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si covjek razborit, i vec ceš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."
10 I potom pocinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.
11 David je kraljevao nad Izraelom cetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma ucvrsti.
13 Ali Adonija, sin Hagitin, dode Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nicice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je."
14 I nastavi: "Imam ti nešto reci." Ona rece: "Govori."
15 Tada ce on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael ocekivao da cu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.
16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona rece: "Govori."
17 A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe nece odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!"
18 A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit cu kralju o tebi."
19 Kada dakle ude Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pode joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.
20 Tada mu rece: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te necu odbiti."
21 Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu."
22 Kralj Salomon odgovori i rece svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svecenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"
23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog ucini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!
24 Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obecao: još danas ce Adonija umrijeti."
25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.
26 Sveceniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te necu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovceg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."
27 I Salomon iskljuci Ebjatara iz svecenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijec koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.
28 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljucio Abšalomu - on utece u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.
29 I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruci Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"
30 Benaja ode u Šator Jahvin i rece Joabu: "Po naredbi kraljevoj: izidi!" On odgovori: "Necu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio."
31 Kralj mu rece: "Ucini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ceš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.
32 Jahve ce uciniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva covjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je macem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vodu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.
33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalackoj kuci i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir."
34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.
35 Mjesto njega postavi kralj na celo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svecenika Sadoka.
36 Salomon pozva Šimeja i rece mu: "Sagradi sebi kucu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.
37 Onoga dana kad izideš i prijedeš potok Kidron, znaj dobro da ceš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."
38 Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako ce uciniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.
39 Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu."
40 Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.
41 I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."
42 Kralj pozva Šimeja i rece mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ceš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijec koju sam cuo.'
43 Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"
44 Još rece kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si ucinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka ucini da se tvoja zloca obori na tvoju glavu.
45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje ce Davidovo biti cvrsto pred Jahvom dovijeka."
46 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on izide i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se ucvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.